frama_ilok

srijeda, 01.10.2008.

FRAMA!!!

FRAMA je kratica za zajednicu mladih koji se nazivaju Franjevačka mladež. Možda sta primjetili kako u toj kratici nedostaju neka slova. Točnije, nedostaje jedno slovo - slovo «L». Naime, tvorci ove kratice smatrali su kako ne zvuči baš najbolje FRAMLA pa su jednostavno odlučili izbaciti uljeza. Mora se priznati kako ovo ipak bolje zvuči. Dakle, kako je navedeno u čl. 1. Nacrta statuta Frame, ona je «bratstvo mladih koji se osjećaju pozvani Duhom Svetim da žive kršćanskim životom u svjetlu poruke sv. Franje Asiškoga, u sklopu franjevačke obitelji.» Da malo pojasnim što se pod time misli. Zajednicu Frame čine mladi ljudi od 14. do 30. godine. Dakle, ljudi koji bi se u najljepšim godinama svoga života trebali zapitati što i kako dalje u životu. Oni koji su odlučili povjeriti svoje putove Gospodinu vjerujem da se nisu razočarali. Dio nas, članova Frame, odlučilo se svoje putove pronaći i povjeriti Bogu uz pomoć franjevačke obitelji tj. okupljanjem oko franjevačkih samostana. Mogli biste čuti da Framu još nazivaju i podmlatkom Franjevačkog svjetovnog reda (FSR). Što bi značilo da bi nakon određenog vremena provedenog u Frami, framaš trebao osjetiti poziv da svoj način života koji je započeo u Frami nastavi produbljivati u FSR-u u daljnjem životu.

Prvotna ideja o osnivanju takvog bratstva nastala je u Italiji prije 20-ak godina kad je osnovana GIFRA što je na talijanskom kratica za Gioventu Francescana (vjerujem da si znate prevesti). Budući da se u svakom trenutku Bog brine da uz sebe ima ljude koji će Mu pomoći u navješćivanju kraljevstva tako se On odlučio da će mu u okupljanju Franjevačke mladeži tj. framaša u Hrvatskoj pomoći i mladi bogoslovi iz franjevačkog samostana na Kaptolu. Sva sreća da su oni imali hrabrosti, odlučnosti i, što je najvažnije od svega, povjerenja u Njega da se upuste u tu avanturu. Imajući prilike vidjeti kako djeluju mladi framaši u Italiji, nekolicina bogoslova se odlučila učiniti nešto slično i kod nas. Tako je za službeni datum osnutka Frame u Hrvatskoj uzet 14. prosinca godine Gospodnje 1992. Frama je stasala u Hrvatskoj franjevačkoj provinciji Svetih Ćirila i Metoda koja obuhvaća prostor od Iloka do Rijeke - Trsata. Najprije su se mladi započeli okupljati u samostanu na Kaptolu, ali ubrzo se Frama proširila i u ostale znane i neznane nam franjevačke krajeve Hrvatske. Tako danas u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini ima oko 1500-2000 framaša, što simpatizera, a što pravih.

Sad se postavlja jedno vrlo logično pitanje koje se i očekuje, a to je : što odnosno tko je pravi framaš, a tko simpatizer? Ipak, prije svega treba navesti po čemu se Frama razlikuje od ostalih vjerskih zajednica. Tu se najčešće navode tri elementa značajna ne samo za Framu već i za svaki franjevački poziv, a to su: poziv Duha Svetoga (Bog Otac upućuje poseban poziv mladima), zatim, da se živi kršćanskim životom (poput Krista) u bratstvu i bratski nasljedujući sv. Franju (to je ono što nas povezuje s franjevcima) odnosno da živimo kršćanskim životom prema posebnom poslanju koji je dobio asiški Svetac ("Idi i popravi moju Crkvu!"). Franjevačka mladež ne smatra se više običnim skupom prijatelja, kamo idem jer me pozvao neki prijatelj i jer mi je tamo, možda, dobro (iako je to u većini slučajeva osnovica koja dovodi ljude na Framu) već se smatra bratstvom, obitelj braće i sestara kojima je Bog Otac. No, samo da ukratko odgovorim na pitanje koje je gore postavljeno (Bez brige, nisam zaboravila samo sam se malo zanijela. Ionako je teško opisati Framu u jednom, pa i dužem tekstu). Simpatizeri Frame su mladi koji još nisu dali obećanje, a "pravi" framaši su oni koji su to učinili. Najkraće rečeno: "Obećanje je vanjski i crkveni znak prvog osobnog odgovora mladića ili djevojke na poziv Duha Svetoga da žele upoznati i živjeti Evanđelje na način sv. Franje".

Ako ste preživjeli čitajući ovoliko teksta onda ćete preživjeti još malo. Spomenula sam da je Frama aktivna u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, no treba naglasiti da ćete na sastanke framaše naići samo ako budete tražili po franjevačkim provincijama. Na tom području ima ih osam pa ćete jednu valjda pogoditi. Što se podrazumijeva pod okupljanjem framaša? To prvenstveno podrazumijeva okupljanje barem jednom tjedno u franjevačkom samostanu ili već predviđenom mjestu za to. Na sastanku framaša obrađuje se jedna od tema koje je bratstvo odlučilo obraditi. Najčešće se obrađuje crtica iz života sv. Franje te se određena tema tj. problematika povezuje s nama i današnjim životom. Na susretu se uz izlaganje pjevaju mnogobrojne duhovne pjesme i čitaju meditacije, ovisno o načinu na koji je susret pripremljen. Njega vodi jedna osoba tzv. animator koji ima ulogu ne samo obraditi temu već i aktivirati ostatak bratstva da sudjeluje u stvaranju i produbljivanju susreta.

Kao i svaka ozbiljnija skupina, i Frama ima organizacijski dio koji usmjerava Framu u njenom daljnjem razvitku i produbljivanju. Taj organizacijski dio čini Vijeće koje treba imati svaka Frama. Vijeće se sastoji od pet punopravnih članova Frame i duhovnog asistenta (fratra) koje su njihova braća i sestre odabrala da im pomažu u franjevačkom rastu (fratri nisu na biranje!). Osim mjesnog vijeća postoji i provincijsko te nacionalno vijeće. Dva posljednja vijeća predstavljaju "menagere" Frame. Oni svake godine organiziraju sve veće susrete, što će reći: provincijski susret, nacionalni susret, školu animatora, duhovni kapitul i franjevački hod. Trenutna "duhovna glava" Frame naše provincije Svetih Ćirila i Metoda je fra Milan Krišto koji uz pomoć framaša domišlja (više ili manje uspješno) gore spomenute susrete.

Na Frami postoje razne aktivnosti. Od karitativnih (skupljanje pomoći potrebitima, posjećivanja raznih domova...) preko dramskih, glazbenih, molitvenih... Svatko se ima priliku u njima ostvariti. Potrebno je samo da sa sobom donesete otvoreno srce, dobru volju te pouzdanje i vjeru u našeg Boga. O Frami ćete više i iz prve ruke najbolje saznati ako se sami tamo pojavite. Pitajte u nekom franjevačkom samostanu imali kod njih framaša i priključite im se. Prvi korak ste već napravili. Pročitali ste ovaj tekst!

| komentari (7) | print | # |

SVETI IVAN KAPISTRAN(1386.-1456.)

Rodio se g. 1386. u Capistranu, u talijanskoj gorovitoj pokrajini Abruzzo, u obitelji njemačkog podrijetla. Postao je franjevac. Na papin nalog kao jedan od najvećih pučkih propovjednika, obišao je pola Europe. Pobjeda kršćanske vojske nad turskom vojnom kod Beograda 1456. velikim se dijelom ima pripisati njegovoj hrabrosti, zalaganju i žaru. Umro je 23. listopada 1456. u Iloku, u Hrvatskoj, ali se njegovu grobu zameo trag.
Poznati profesor Franz Spirago zorno opisuje kako se mladi pravnik Giovanni da Capestrano odriče ovoga svijeta. To je možda i najveća pouka iz njegova vrlo bogatog života pa ćemo se nastojati u to uživjeti. Moto našeg razmišljanja nek budu riječi proroka Habakuka: "Ja ću se radovati u Bogu Jahvi i kliktat ću u Bogu svojem Spasitelju. Bog Jahve, moj Gospod, moja je snaga, on mi daje noge poput košutinih, i vodi me u visine" (Hab 3,18-19).

Spirago piše da je sv. Ivan Kapistran jedan od najglasovitijih propovjednika svih vremena; na Sveučilištu u Peruggiji studirao je pravo te postao doktor pravnih znanosti. Tadašnji napuljski kralj 1412. postavio je mladog doktora prava sucem u Peruggiji. Oženio je kćerku najbogatijeg građana Peruggije i tako se domogao velikog bogatstva. To mu je otvorilo put do časti i blistave karijere. Ali Bog je odredio drugačije.

Građani se Peruggije pobuniše protiv kralja te zatražiše suca Ivana da u ime grada pregovara s kraljem. Kad su njegovi pregovori postali bezuspješni, građani Peruggije posumnjaše u Ivana da šuruje s kraljem, baciše ga u zatvor te mu davahu za hranu samo kruh i vodu. Bilo je to g. 1413. Ivan se u toj teškoj situaciji, punoj patnje, ponadao da će se kralj zauzeti za njega, ali od toga nije bilo ništa. Bio je ostavljen na cjedilu i duboko razočaran, predan u beznađe. K tome je došao još jedan težak udarac: njegova je mlada žena, teško pogođena sudbinom svog muža, umrla od žalosti. Osim toga, oduzeli su mu svu njegovu imovinu. I tada je mladi, toliko iskušavani, čovjek brzo uvidio kako prolazi zemaljska sreća. Zato je odlučio da više neće čeznuti za zemaljskim častima i dobrima, nego čim bude slobodan krenuti drugim putem: odreći se svijeta i samo Bogu služiti. Obećanje je ispunio te u 30-oj godini ušao u franjevački red. Bilo je to g. 1416. Brzo je postao propovjednik pokore, propovijedajući po Italiji, Austriji, Njemačkoj, Poljskoj, Mađarskoj, a došao je i u naše krajeve. Mase su ga slušale često pod vedrim nebom jer i najveće crkve bijahu premalene da prime silna mnoštva željnih slušatelja. U Beču se još i danas može vidjeti vani izgrađena propovjedaonica s koje veliki propovjednik propovijedaše Božjem narodu. Pošavši u Češku, silni je propovjednik obratio mnoštvo husita, vrativši ih u krilo Katoličke crkve. Kapistran je revnovao i u borbi za oslobođenje kršćanskih krajeva od Turaka. Vrhunac tog nastojanja bijaše bitka koju je g. 1456. animirao kod tadašnjeg Grčkog Beograda (današnjeg Beograda), gdje je šačica junaka od 4.000 izvojevala pobjedu nad daleko nadmoćnijom vojskom sultana Mehmeda II. Osvajača, kod koje izginu 24.000 vojnika. Kapistran je prije bitke ugledao vatrenu strjelicu s neba uperenu prema neprijatelju krsta, a što je ulilo hrabrost i u njega i u kršćansku vojsku. Dva mjeseca nakon pobjede kod Beograda Ivan Kapistran je umro od kuge u Iloku te bio pokopan vjerojatno u zajedničkoj grobnici, tako da mu se ne zna za grob.

Iz života svetog Ivana Kapistrana jasno se vidi koliko dobrih posljedica može proizići iz križeva i patnja. Da nije bio onako pogođen patnjama vjerojatno ne bi nikad postao ono što je postao.

| komentari (0) | print | # |

ISUS ŽIVI U MENI!

ISUS,ŽIVI U MENI!
KAO ŠTO SI ŽIVIO U MARIJI,
KAD SI UZEO NJEZINO
TIJELO I KRV,
TAKO SADA ŽIVI U MENI
I POSTANI U MENI
TIJELO I KRV:
MISLI U MENI,
MOLI U MENI,
LJUBI U MENI,
TRPI U MENI,
GLEDAJ IZ MENE,
GOVORI IZ MENE,
NASTUPAJ IZ MENE,
DJELUJ IZ MENE,
ZRAĆI KROZ MENE,
HRABRI KROZ MENE,
POMAŽI KROZ MENE,
JAČI KROZ MENE,
POSLUŽI SE MOJIM RUKAMA,
KORAČAJ ZEMLJOM
MOJIM NOGAMA,
DA SVE U DUHU
SVETOM PRIVEDEŠ OCU
TE BOG BUDE SVE U SVEMU!

| komentari (0) | print | # |

utorak, 30.09.2008.

Sv.Franjo

Franjo Asiški (Asiz (tal. Assisi), 1181. - Porcijunkula kod Asiza, 3. listopada 1226.)

Franjo Asiški (tal. Francesco d'Assisi) ili pravim imenom - Giovanni Francesco Bernardone utemeljitelj je franjevačkog reda ili Reda manje braće, suutemeljitelj reda klarisa ili Reda siromašnih gospođa, a njime je nadahnut i Treći franjevački red, koji se danas dijeli na Samostanski treći red i Franjevački svjetovni red.

Život Franje Asiškog i njegove prve redovničke braće opisali su njegovi životopisi. Najpoznatiji su: Životopis Tome Ćelanskoga, Bonaventurine Legenda Maior i Legenda Minor, Peruđinska legenda, te Legenda trojice drugova.

Inače, nastariji dokument o Franji Asiškom alegorijska je priča Sveti razgovor blaženoga Franje s Gospođom Siromaštinom. U toj se priči kazuje kako je Franjo tragao za siromašnom, prezrenom i nevoljenom Gospođom Siromaštinom i kako ju je učinio svojom nevjestom.

Usto, tu su i brojni spisi koji, u skladu s tadašnjom hagiografijom donose fantastične detalje iz Franjina života. Najpoznatiji takav spis zasigurno su Cvjetići (tal. Fioretti), koji uključuju i Franjino propovijedanje pticama. Cvjetići su anoniman talijanski prijevod spisa Actus beati Francisci et sociorum eius, koji je krajem 13. ili početkom 14. st. po svoj prilici napisao Ugolino da Montegiorgio, franjevac iz Marki. Cvjetići datiraju iz kraja 14. st. Naslov govori da je riječ o florilegiju, tj. hrestomatiji, zbirci anegdota iz života sv. Franje. Premda ne predstavljaju vjerodostojan povijesni izvor, Cvjetići sugestivno dočaravaju prvobitni franjevački duh.
Red što ga je Franjo utemeljio vrlo se brzo proširio Europom, a potom i svijetom. Na području Hrvatske još je za Franjina života utemeljena franjevačka provincija.

U Redu su kroz čitavu povijest bile vrlo snažne rasprave o ispravnom obdržavanju siromaštva, pa je tako 1517. i došlo na podjele na konventualce (koji su bili za ublažavanje pravila o siromaštvu) i opservante (koji su zadržali zahtjev za strožim siromaštvom). U 19. stoljeću od opservanata su se odvojili kapucini (zbog još strožeg zahtjeva za neposjedovanjem materijalnih dobara). Pored njih nastao je i Treći red (trećoreci), čiji članovi mogu biti i žene i muškarci, mogu posjedovati imovinu, stupati u brak i uopće živjeti svjetovnim životom. Danas se taj red zove Franjevački svjetovni red.

| komentari (0) | print | # |

ponedjeljak, 29.09.2008.

Frama

sretan Nalazimo se svake nedjelje u 17 h. sretan ...........Voljele bi da nam se svi koji želite pridružiti i posvetiti vrijeme malo Crkvi da dođete i da zajedno snama slavite Isusa..... sretan ....